Prvo, želim razjasniti nešto: kada dođe do teme rađanja djece, ja sam neutralna. Nemam posebnih osjećaja ni želja u vezi djece u ovom razdoblju mog života. Ograđujem se. Ja stvarno ne znam što želim u ovom trenutku u mom životu. Dakle, neću se previše zamarati time i vidjeti ću gdje će me plima odnijeti.
Ali što je s drugim muškarcima i ženama? Što kada netko ne želi imati djecu, naspram želje za tipičnom obitelji? Kada vam netko kaže: “Ja ne želim djecu” koja je vaša prva reakcija?
Ako ste kao većina ljudi, shvatit ćete takvu izjavu kod žena kao znak sebičnosti. Ako ste kao većina ljudi, doživljavat ćete ženu bez djece kao usidjelicu, a muškarca bez djece kao zavodnika ili “neplodnog muškarca.”
U stvari, naša uvjerenja oko začeća i odgajanja djece su vrlo iskrivljena i neuravnotežena. Ukorijenjeno je uvjerenje da je smisao života pronaći posao, vjenčati se, imati djecu, raditi do 60 – te godine i otići u mirovinu.
Čini se da smo još uvijek zaglavljeni u razmišljanju iz 1950. godine kako bi život trebao izgledati. Mi vjerujemo kako je želja da nemamo djecu narcisoidna, neprirodna i jadna. Je li zaista život odrasle osobe neminovno rezerviran za podizanje djece?
Moramo istražiti drugu stranu jednadžbe.
Izbor je vaš
Cijeli naš život doživljavamo ogromne, ali često suptilne oblike pritiska. Suočavamo se s pritiskom da budemo moderni, da se svidimo drugima, suočavamo se s pritiskom oko zaposlenja i obrazovanja, suočavamo se s pritiskom da ispunimo očekivanja naših roditelja, suočavamo se s pritiskom da budemo mladi i lijepi … i naravno, suočavamo se pritiskom ukalupljivanja života u ono što društvo smatra “prihvatljivim” i “normalnim”.
To, neopozivo, uključuje i rađanje djece. U stvari, od malih nogu je snažno prisutno uvjerenje kako je podizanje djece naša sudbina u odrasloj dobi. To uvjerenje se odražava posvuda oko nas: u novinama, u filmovima, u televizijskim emisijama, u knjigama, časopisima i u našim svakodnevnim životima; u našim prijateljima, članovima obitelji, rodbini i poslovnim partnerima.
Naši prijatelji i poznanici stalno pitaju: “Kada ćeš imati djecu?”, naši roditelji pitaju “Kad ćeš mi dati unuke?” Teški teret očekivanja i zahtjeva drugih ljudi da imamo djecu povećava se kako postajemo stariji. Žene se posebno suočavaju s ogromnim stresom oko začeća kada njihov biološki sat počinje otkucavati.
Sve u svemu, možemo nositi teški teret zastarjelih ideala koji nekim ljudima donesu puno žaljenja i financijskih poteškoća. Mnogim ljudima je dijete pravi vrhunac života. I to je savršeno u redu.
- Ispunili svoju želju da brinu za nekog
- Nastavili obiteljsko ime
- Pronašli smisao u životu
- Pronašli društvo
- Imali nekoga da mu ostave životna blaga nakon smrti
- Posredno uživali (kroz njihove radosti i postignuća)
- Imali nekoga kraj sebe kada budu umirali
No, s druge strane jednadžbe, ljudi ne žele imati djecu zbog:
- Moralne brige, kao što je želja da ne dovede dijete u svijet pun okrutnosti
- Prenaseljenosti
- Financijskog pritiska
- Financijske i osobne slobode
- Uvjerenja da neće biti prikladan i dobar roditelj
- Loše genetike (fizičke ili psihičke bolesti)
- Već su pronašli smisao i ispunjenje u životu
Kao što možete vidjeti, obje strane jednadžbe su legitimne. I obje strane imaju jednako plemenite i nečasne razloge. Ali zašto još uvijek imamo crno – bijelu perspektivu kada netko ne želi imati djecu?
Vjerujem da je razlog zašto nemamo razumijevanja prema onima koji ne žele imati djecu taj što nosimo skup mitova i pretpostavki koje zamućuju našu sposobnost suosjećanja s ljudima bez djece. Idemo ih istražiti:
Djeca donose mnoge darove u naše živote, to nitko ne negira, ali vjerovanje da će nam djeca donijeti ispunjenje je zabluda. Iako nam djeca mogu donijeti puno sreće, ne donose nam uvijek ispunjenje. Istinsko, duboko i dugotrajno ispunjenje je nešto što se kultivira, a želja da dijete donese ispunjenje u naš život je nerazumna i nepravedna prema djetetu.
Mnogi ljudi imaju djecu iz straha od samoće ili zbog straha da nikoga neće biti uz njih na njihovoj samrtnoj postelji. U stvari, vrlo je čest slučaj u našem društvu da se potiče ljude da imaju djecu kako bi izbjegli ovaj iskonski strah. Djeca su ljudska bića, a ljudska bića su nepredvidljiva.
Mi možemo nositi ružičaste naočale kada su u pitanju djeca, ali mi ne znamo da li ćemo biti otuđeni od njih u budućnosti ili hoće li doista biti uz nas, bez obzira kako ih odgajali. Također, kada dijete donosimo na svijet kako bi izbjegli samoću – to nije samo ogroman teret djetetu, već i oblik bježanja od stvarnosti i od samostalne odgovornosti.
Mnogi roditelji se osjećaju usamljeno, čak i kada imaju djecu. Zašto? Jer se istinska sreća uzgaja iznutra, a ne na vanjskim stvarima (kao što su djeca) koje su nepredvidljive i prolazne. Kada tražimo radost izvan sebe uvijek ćemo se osjećati jadno, prije ili kasnije, kada nam te stvari budu oduzete.
Kao što smo vidjeli, mnogi ljudi imaju djecu iz potpuno sebičnih razloga (ne žele umrijeti sami, žele naći ispunjenje, žele biti prihvaćeni od strane prijatelja i obitelji) – a isto vrijedi i za ljude koji ne žele djecu. Sebični motivi mogu postojati na obje strane spektra. No, istina je da je želja da nemate djecu – mnogo više od sebičnosti.
Kao što smo vidjeli gore, to također uključuje dublja pitanja poput želje da ne doprinesemo prenapučenosti, lošoj/opasnoj genetici , ne želimo biti loši roditelji i tako dalje.
Žene se posebno susreću s puno kritike i osude ukoliko ne žele imati djecu. Na njih se gleda kao na površne, egoistične i hladne osobe. Ukoliko nije obilježena s tim neugodnim etiketama, misle da je nezrela ili joj govore: ” Želiš djecu, samo to još ne znaš. “
Iako je nekim ljudima to teško progutati, neke žene jednostavno nemaju želju imati djecu. Neke žene imaju majčinske nagone, neke nemaju, ali želja da se brine o nekome ne treba biti izražena samo kroz odgoj djece.
Žene bez djece su često suosjećajni volonteri, brižni vlasnici ljubimaca, pravi prijatelji ili strastvenim umjetnici – poslovi koji zahtijevaju skrb i majčinstvo u različitim količinama. Kao što je Gloria Steinem slavno izjavila:
„Ne treba svatko tko ima maternicu imati dijete, kao što ni svatko tko ima glasnice ne treba biti operni pjevač.“
Ženstvenost ne treba biti definirana rađanjem djece kao što ni muževnost ne treba biti definirana velikim mišićima.
Odgojeni smo da pravimo mnoge pretpostavke koje često ostanu neosporene u životu. Ove pretpostavke često rezultiraju nepotrebnim i štetnim stereotipima, idealima, uvjerenjima i pritiscima koji utječu na sve nas tijekom našeg života. Ako mi netko kaže “Ja ne želim djecu” – ja kažem – to je u redu.
Vaš život je vaša odluka. Ne treba biti definiran tuđim očekivanjima.
malisaveti